Pie : Slaven Jekauc
Nakon dvije ljetne đite sa pet ljudi na devet i skoro četrnaest metara dugim brodovima, pozvan sam da sa dva klinca i tri relativno odrasla člana posade jedrim tjedan dana na Elanu 707 (7,63 m). Moram priznati da mi je to zvučalo malo skučeno, ali pristao sam.
Prva dodatna informacija je bila da je genova pokidana i da imamo samo flok. Takva je informacija za nekoga tko provodi prve dane osmog mjeseca u Zagrebu zvučala kao ubod komarca. Bio sam spreman ploviti i na korici limuna samo da se maknem iz pustoi praznog Zagreba. Druga informacija, dan prije polaska bila je da je motor u komi i da mu treba servis.
To nas nije obeshrabrilo i u ponedjeljak rano ujutro auto prepun veselih nautičara zaputio se na otok Murter. Prvo iznenađenje bilo je da brod nije u marini nego u Srimi. Ajde dobro, da vidimo i to mjesto. Prvi turistički ok ovog ljeta. Mjesto pretrpano automobilima uz jadnu plau načičkanu raznim oblicima sunčaća i kupača koji su svaki trenutak koristili da prikupe dokaze godinjeg odmora. Ja sam počeo slagati razne face traeći pogledom komadić mora na kojem je brod sa jarbolom. Na elančić bio je na molu vezan uz jedan ribarski brod i izgledao je pitomo. Odmah smo se popeli na njega i počeli zavirivati u sve kutove kojih je na moje zadovoljstvo bilo mnogo. Brod je imao sve elemente osnovne komocije. Solidnu kuhinju, friider, pet leajeva, WC, stajaću visinu i dosta veliki kokpit. Naa kapetanica Nataa odmah je počela sređivati konope i brojati to ne valja i to se moe srediti. Objesili smo klupsku zastavu. Doznali smo da će majstor za motor doći tek sutra i da motor radi sa potronjom goriva i ulja u jednakom omjeru.
N a s t a v a k
(Izvor: www.Morsko-prase.hr )
12.11.2002.
More
tampanje
