Jako im je dugo trebalo da se od najžešćih opozicijskih lajavaca i pobornika pomorskog pojasa i inih dobrobiti za lijepo naše pučanstvo tj. sve hrvate i hrvatice i ostale građane Lijepe naše, pretvore u one koji od Sabora u hitnom postupku traže da povlači svoje isto tako donešene odluke.
Jer eto, Slovenci, na kojima se još nije ni osušila EU farba, su se pobunili da nemaju gdje krasti ribu, ali i talijani koji isto tako drage volje zalaze u naše morsko dvorište u potrazi za dobrom pljačkom i krađom naše ribe. Valjda je to dio te jebene europske uljuđenosti kojoj i sami težimo. Strila u njih hitila ako ja to kapim!
Prošlo je jedva pet mjeseci od slavne izborne pobjede nošene sloganima o smanjenju PDV-a i pokretanju hrvatske, a već je izglasan i odgođen zakon pozicije za svekolikim promjenama koje su nam velikodušno obećavali dok se nisu dokopali vlasti. Još koji dan i pojavit će se odnekuda iz Šeksove plišano-političke kuhinje i unutrašnji neprijatelji koji su spavali još od onih «mračnih vremena jednoumlja» i podkubavali milu nam domovinu trošeći više nego što su smjeli. To možemo biti i mi kao građani koji su se jako zadužili kod stranih banaka kupujući aute i živeći iznad svojih mogućnosti, a neki od nas i kao jednako neodgovorni obnašatelji bivše vlasti koji su bez daha trošili mukom zadužene stand-by aranžmane i kredite MMF-a, Svjetske banke i bogtepita koga sve još. Što i nije tako daleko od istine, a sve će nam to uvijeno reći već legendarni Andrija, taj istureni prvoborac u ogromnoj ambalaži, s malo takta i još manje mozga.













