PULA, 25.05.2004. (Radio Pula) - Na današnjoj prigodnoj konferenciji za novinstvo predsjednik Regionalnog organizacijskog odbora Marino Brečević zahvalio je svima koji su pomogli da etape 87. Gira d'Italie u Hrvatskoj proteknu u ozračju koje zaslužuje tako velika svjetska sportska manifestacija. Posebno je zahvalio Hrvatskom radiju Radio postaji Pula i Glasu Istre koji su, kako je rekao, uz ostale svjetske medije pokazali na koju razinu treba podignuti kvalitetu sustavnog i svakodnevnog praćenja manifestacije. Bez pomoći 1.031 volontera na cesti, 368 policajaca, 150 vatrogasaca i članova DVD-a te 200 vojnika nemoguće bi bilo pokriti 14. i 15. etapu Gira d'Italia u Hrvatskoj, ustvrdila je direktorica Gira za Hrvatsku Manuela Hrvatin. Marino Brečević još je napomenuo da financijska konstrukcija organizacije nije zaokružena ali da bi ukupan trošak Gira u Hrvatskoj trebao biti manji od 300.000 eura.
Uz mobilizaciju svih tih ljudskih resursa tipa vojska, policija, vatrogasci i doslovno brigade volontera s biciklama je iz nečije (još se ne zna čije) blagajne odpedalirala i sitnica od 300.000 €. Prava sitnica s obzirom na to koliko je svijeta u direktnom prijenosu vidjelo Istru milu, dom roda hrvatskog… Jedino što, kako kaže Luda Veruda, nekakva kost zapinje u grlu kada čuješ kojekakve dodatne komentare talijanski poslovično neukih, da ne kažem općekulturno-dibidus-tupastih, reportera i kada vidite živopisne Carabiniere kako u svojim mussolinijevski skockanim uniformama opet kruže po Istri i prave reda na prometnici. Svaki cirkus traži i uniforme, ali da li su potrebne baš takve, strano-državne i službene? Ili je to samo neki novi korak povratka nikad neprežaljenog odlaska? Svaki povratak počinje prvim korakom, a taj je s talijanske strane već puno puta opetovan.
Jest Giro velika stvar, istinabog više poslovna nego sportska, i zove se Giro d’Italia pa mi nije jasno kog su klinca onda došli raditi k nama u Istru. Hrvatska.
Nekad se ovuda vozila Trka kroz Jugoslaviju, ali vremena se mjenjaju i “tko bi gori, sad je doli, a tko doli, gori ustaje”, pa valjda po istom tom principu sada Giro dolazi natrag u Istru. Giro d’Italia, a ne Giro di Croazia.
Turistički atraktivno na prvi pogled, ali ako se zapitaš iskreno koliko to stvarno ima efekta na nekakav naš turistički “image” u očima potencijalnih gostiju, onda skužiš da se uopće ne sjećaš sela i gradova kroz koje je ta šarena kolona prošiškala jučer ili recimo prekjučer. Da li je to bilo u Italiji ili su to bili negdje u Austriji? Da li oni idu i kroz Austriju? Bo?! Pa ako nisam ja zapamtio gdje su oni to bili jučer, kako i zašto bi jedan talijan zapamtio sela i gradove kroz koja su prohujali po Istri. Iz helikoptera to ionako ne kužiš. Vidiš na čelu kolone Carabiniere i misliš kako su u Italiji. Logično. A onda ti reporter nabrzaka kaže da su u Istri i da je to jedna autonomna pokrajina, prikaže par starih Rovinježa, nezaobilazne Banane Gea & Nina i onda obični talijan-gledalac dobije totalnu zbunjozu i više ne zna gdje je Istra, tko tamo živi i čija je to uopće autonomna pokrajina. E che me frega - demo avanti.
Mi u Istri volimo biciklizam, iako se to uopće ne bi reklo s obzirom na brigu koju biciklistima poklanjaju lokalne vlasti, naročito ovdje u Puli. Ali da li ga baš volimo toliko da uz sav angažman volontera i nevolontera negdje odcuri još “oko” 300.000 € , a da nakon svega toga EU gledaoci dobiju osjećaj da je i ta ruta Gira bila negdje po Italiji ? Možda to u Europi regija neće imati više nekoga značaja i možda to ne izgleda ništa strašno, ali ipak platiti 300.000 €, ćutati ko mona i uz sve to biti sretan i zadovoljan, e to je ipak malo previše.
Zato ja nisam izdržao a da ne brontulivam.
Crni Roko.
26.05.2004.
Osobni stav