A taj i takav turizam nam je pun projekata, ovakvih i onakvih, na svim nivoima – od države, preko županije pa do grada i općine. Mjesnih zajednica nema više, ali su na obzoru Mjesni odbori - što god oni značili. Tu je i novi ustroj brige o upravljanju stambenim zgradama.

Eto kod mene u zgradi je taj novi ustroj zaživio poprilično uspješno – okrečeno stubište, postavljeni parlafoni, automatska brava (jedino poštar nema ključ pa zvoni ujutro svima razmišljajući da nekoga valjda ima doma i će mu netko i otvoriti), novi prekidači i rasvjeta na stubištu, popravak krova. Jednom riječju – nije moglo bolje.

Ali ima i onih koji ne brinu o svojoj zgradi. U stvari, brinu o svome stanu, ali ne i o tome kako izgleda okolina u kojoj se taj stan nalazi. A ta okolina je ono što vide oni turisti s početka priče, a koje smo uz tešku muku uspijeli nagovoriti da dođu k nama na odmor i sunčanje. Ne vide kakvi su nam stanovi iznutra, ali je za pretpostaviti šta misle kada vide kakvi su nam stanovi izvana.

Tolike sajmove su neki „ključni ljudi našeg turizma prošli“, tolike šolde su potrošili na prospekte s prekrasnim slikama našeg plavog mora i još plavljeg neba, toliko je truda uloženo da se dovedu turisti, a onda turisti dođu i vide neke od rugobnih fasada našeg grada. Neki misle da je to još originalna fasada od početaka nastanka grada starog 3000 godina. Fasade u glavnoj nam prometnoj ulici, u centru grada, izgledaju upravo kao da su iz tog doba. Ili kao da je i u Puli bio rat. Ovaj zadnji – domovinski.

Ovdje je i par malih fotografija tih fasada pokraj kojih prolazimo svakodnevno idući na posao, na tržnicu ili samo šećući po gradu. Ovdje su samo neke koje sam zamjetio i fotografirao šećući gradom. Ima ih još više koje nisam fotografirao.

Iako su neke od njih takve sve od vremana do kojeg seže moje sjećanje, i nisu popravljanje barem još toliko, ipak su one ogledalo nemara samih stanara koji žive u takvim zgradama, ali i gradske uprave koja dozvoljava da nam grad tako izgleda.

Druge su ogledalo kulture ponašanja nekih od naših sugrađana. Nekih koji žive tu uz nas i koji ne znaju odgajati svoju djecu. Toj djeci je “gušt” raditi monade i uništavati fasade.

Stric.