web statistic
   
  Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Guzo na putu  Guzo putuje i piše iz Indija
Guzo u Patagoniji
Dan 10-13: The Weather Changers


Ledenjak

Ekko nas u busu za El Calafate - opet.:)

No, vratimo se mi par dana prije - tocnije u srijedu - kada je pocela avantura zvana El Chalten.
El Chalten je malo mjestasce smjesteno oko 200tinjak km od El Calafatea, a malo mladje od Mirjane - oko 25 godina.:-P Ne bi ni postojalo da nije planinara, avanturista, penjaca - i cijelo je prilagodjeno upravo toj ciljanoj skupini ljudi.
Hotela, hostela, kampova na svakom koraku. Restorana isto tako - pokoji ducan sa hranom, suvenirima i raznoraznom opremom - penjacko-planinarskom - za kupiti ili rentati.
Simpatican gradic koji privlaci avanturiste odasvud - talijana, amerikanaca, domacih, francuza, svicaraca, ... Bučkuriš nacija.:) Rezervirali smo hostel par dana prije, a na reviewu je pisalo 30 metara od busne. I biješe - bukvalno 30 metara. Doduse nisam mjerio, ali uistinu je preko ceste.:)

Kada smo se smjestili odlucili smo ici do prvog vidikovca - Mirador El Condor. Odmah nadomak mjestasca neko brdo, pa su odmah tamo smjestili vrlo privlacan Mirador.
Vrijeme je bilo vjetrovito, a pogled na obliznje planine - od kojih su najpoznatije svakako Cerro Torre i Chalten (aka Fitz Roy) - sakrivao je vjeciti oblak koji vremenski boravi na vrhovima tih planina - mislim - nekih 360 dana. Ostalih 5-6 dana se rasporedi u toku godine po 2-3 minute svakih 15ak dana.:)
Vjeciti ekstremni optimist govorio sam Mirjani - Manjana ce se razvedriti i uvidjet cemo vrhove jedne od najtezih penjackih poduhvata upravo zbog vremena - koje treba iskalkulirati tako da se sve poklopi - sto je ovdje prava lutrija - osim kad smo nas dvoje kao tim - Weather Changers - u pitanju.



Guzo u Patagoniji
Dan 9: El Calafate, Perito Moreno i neki mišung misli


Ledenjak

Jucer je bio dan kao i svaki drugi - on the move, bejbe.
Iz Chilea opet u Argentinu - opet u El Calafate, ali ovog puta - to je Mirjana skuzila - 2 dana u istom mjestu. Uspjeh, rekao bi.:) Uzeli smo si hostel u predgradju El Calafatea - sto bi drugim rijecima bilo cca 10ak minuta od centra.
Kada smo prvi put bili tu - upoznali smo neku svabicu koja je sa deckom odsjela u istom hostelu gdje i mi - porijeklom iz 'rvaCke, tocnije starci su joj iz Bjelovara - i ona i decko su isli u Puerto Natales istim busom kao i mi. Slucajna koincidencija. Kada smo bili dosli u Puerto Natales - Mirjana i ona - Katarina - su si postaek frendice prek' fejsa. Kada smo dosli u civilizaciju - bila je dosla poruka od Katarine - da li se kojim slucajem vracamo u El Calafate jer su oni zaboravili/izgubili/... neku majicu u nekom veseraju. Kad smo dosli u El Calafate - imali smo zadatak - tj. par zadataka, ali ovaj mi je bio najsladji.:)


Dosli smo u veseraj - i, naraFski, dobili jos nekih 200tinjak grama za teglit po svetovima.:P
Od ostalih zadataka sto smo trebali ispuniti bili jesu - napravit plan daljnje akcije, kupiti sve karte koje mozemo kupiti, rezervirati sve hostele koje mozemo rezervirati - tako da smo sa time na miru - i uplatiti si izlet ice trekking po gleceru Perito Moreno - Perito Moreno Glacier

Jucerasnji dan je prosao samo tako.;)
Danas prije nego sto smo se zaputili do glecera - kupili smo si busne karte do Ushuaie - Ushuaia - u koji krecemo 23.2. ujutro u 4h, da bi putovali cijeli dan do tamo i dosli tek negdje oko 21h u Ushuaiu.

No, vratimo se mi danasnjem danu.
Guzo u Patagoniji
Dan 3-8: Chile - Torres del Paine


Chile - Tores del Paine

Dio 1

Jutro - kada smo krenuli na Torres del Paine je proslo - uobicajeno, rekao bi.
Probudio sam se sekundu prije Mirjane - koju su probudili neki ljudi iz hostela koji su bili dosta glasni i - po nama - jako rani. Napokon su otisli, a ja sam usao u zajednicko kupatilo ne bi li se istusirao i sredio za osmodnevnu setnjicu.:) Dok sam bio pod tušem - zacuo sam da netko kuca na vrata, zatvorio sam vodu i osluskivao tko to kuca.
Bila je to Mirjana - koja je totalno iskuliranim glasom rekla: - Guzoo, mislim da nismo trebali okretati sat i trebali bi krenuti - odmah!!!

Sve je to bilo receno leggero - bez ikakve panike.:)
Normalno da sam izletio iz kupaonice jer sam jos neke stvari imao porazbacane po sobi.:)
Onaj vakuum - od onih sat vremena provedenih na cileanskoj granici - koji sam spominjao u proslom mailu - bit ce da je samo bio vakuum u mojoj glavi jer se nista nije trebalo okretati.:P
Svaka cast Mirjani koja je isla provjerit lokalno vrijeme za Puerto Natales tako rano.:)

Stigli smo na bus - 5 minuta prije partenze - poprilicno gladni. Sva sreca sto je bus stao na pauzu usput, pa smo se okrijepili - sendvicem.:)
Jos nije bila dogovorena tura - staza je kruzna, ali na masu mjesta pise da se treba ici kontra kazaljke na satu, pa je to bio neki okvirni dogovor, ali jos nije bilo definirano gdje cemo izaci iz busa. Ima tri punkta na kojima mozes izaci. Dogovorili smo se za sve u roku od minute.:)
Kada smo izasli iz busa - mi i cijeli bus jer je to ulaz u Nacionalni park, pa trebas platit, dobijes mapu nacionalnog parka i odslusas neki video o tome da ne smijes paliti vatru van mjesta propisana za to, da ne smijes pusiti osim u campanentima i refugiosima, da ne smijes kampirati gdje te volja - i kolike su kazne za isto. Sve u svemu - lijepo od njih da te upozore - jer u proslosti su ljudi izazivali pozare samo tako.:(
Nakon te procedure - montirali smo nase armadije na ledja i pravac - Campamento Seron - 16ak km.
Vjetar - unatoc sto su svi na netu rekli da puse u ledja ili da uopce ne puse - mi smo ga imali cijelo vrijeme u facu.:)
Vrijeme je bilo bogovsko - osim tog vjetra, ali na to smo bili spremni. Na oglasnoj ploci za 9.2. pisalo je da ce vjetar puhati brzinom od 79 km/h. Ne znam da li je to uistinu bilo tocno, ali propuhalo nas je.


A: Chile - Nacionalni park Tores del Paine

Temperatura za kratkice - sa UV indexom izmedju 7 i 8 - u kojima je Mirjana cijelo vrijeme bila, ja se nisam usudio.:)
Vratio bi se jos malo vjetru - suh vjetar koji ti isusi sve - a najvise usta. Sva sreca pa se o vodi tu ne treba brinuti - ima je na pretek - svugdje nesto tece i sto je najbolje - pitko je. Tako da - mi picimo sa dvije politrenke i kod svakog potocica ih natankamo.:) Ja sam morao predati stafetu - odnosno sator - Mirjani nakon sat i po hoda. Too much imam tih stvari i jednostavno bi me to usporilo. Mirjana se za to bez problema ponudila - i nakon predaje satora - meni je bilo lakse. 3.5 kg lakse.:))
Predivna priroda - i jos bolji dan. Masu ljudi dolaze vidjeti Torrese - 3 spicaste geoloske tvorevine - stvarno se isplati vidjet - ali su dosta cesto obavijene oblacima i moze proci masu vremena dok se oblaci povuku.
Mi smo ih vidjeli - obasjane suncem - iz daljine. Za sutra je najavljeno sunce, sa malo slabijim vjetrom, tako da ce i sutra ljudi uzivati u pogledu na Torrese.

Nakon 4.30h hoda stigli smo do danasnjeg kampa. btw. Imaju neku politiku do kada se mora stici do odredjenog kampa/refuggia. Npr. Mi smo danas trebali doci do 17h, a vidjeli smo da masu ljudi dolazi i poslije tog vremena. A, ma. Mi cemo se pridrzavati njihovih regula jer itak imamo vremena.:)

Sada chillamo u satoru - poslije vecerice i partije karata.

btw. Zaboravio sam se zahvaliti i Fabriziju Perkovicu - aka Fabru - koji nam je uletio sa pinjatama i kuhalom. Danas su se pokazale kao savrsena kombinacija.:)

Ekko. To je bio prvi dan u Torresima.
Zadovoljni vidjenim i time sto cemo jos vidjeti. Sutra u nove avanture. Jedva cekam(o).:)

Naši putnici - Mirtjana i Guzo  i jedan selfie iz Chileanskuh Anda.
Guzo u Patagoniji
Dan 2: El Guzo


Raskršće

El Guzo - to bi se moglo opisati kao kada neka katastrofa dodje traje cijelo jutro kada sam ja negdje i popodne nestane kao da nista nije ni bilo.

Noc i jutro u Buenos Airesu je, naime, bilo u najmanju ruku apokalipticno.
Po noci su nas dosta cesto budili munje, gromovi, a bome i kisa koja je lila kao iz kabla - ono kao u tropima sto pljusak zna trajat po po ure, samo sto ovo nije prestajalo nikako..

Kad smo dosli na aerodrom - Mirjana je postavila logicno pitanje: - Sta avioni lete po ovakvom grljavinskom nevremenu? Sve nam je postalo jasnije kada smo dobili kartu za avion na kojoj nije bilo naznaceno sa kojeg gate-a idemo, a tek kada smo - nadobudni - pogledali u monitor gdje su upisani avioni koji trebaju da polete - masovno je bilo ili Canceled ili Delayed ili Estimated. U tu trecu kategoriju smo spadali i mi. Estimated bourding u 11:15h.
Odredili su nam gate oko 11h i svi smo se sjatili na taj gate - kad ono zenska kaze da ostanemo tu kod tog gate-a, ali da cemo kasniti zbog electric storm.
A kisa - nije prestajala sa padanjem - samo je pojacavala. Munje i gromovi su prestali, ali kisa nije.
Na kraju - nakon 2 i po sata cekanja - El Guzo je odlucio biti milostiv i pustiti nas da odemo onkraj zemlje.
Guzo u Patagoniji
Dan 1: Na put za...


Naš stari svjetski putnik i njegova pratnja opet su krenuli na daleke pute... Ovaj puta to je priča s putovanja po Južnoj Americi i to samome jugu - Patagoniji.

Dokle će sve stići i odakle će se uspjeti javiti .... još ne znamo ali sve što nam stigne iz daleke Patagonije od Guze i Mirjane objavit ćemo čim prije.
Uživajte u njihovim doživljajima prateći ih na našim stranicama.

Stric

Od bBuenos Airesa do Calafate - cca 2.761 km


-------------------------------------------------

Dobro vecer, drugovi moji.

Kao sto vecina vas zna - ja sam se zaputio na put na kraj svijeta - bolje receno u Patagoniju - i to u kumpaniji sa jednom mojom dragom prijateljicom - Mirjanom.

Kao prvo - zahvalio bi se HGSSu na posudbi satora - kojeg cemo upotrebljavati u danima koji nam slijede, kao i mom braticu i njegovoj obitelji na kunpnji vrece za spavanje. Hvala i ekipi iz Uljanik plovidbe na sudjelovanju pri kupnji karte i svim drugima koji su nas bodrili, a i oni koji nisu - jer su milili da se salimo kad smo rekli kamo idemo - i naraFno - mojoj mami - carici.:)

Eto, nas prvi dan u Buenos Airesu nakon poduze voznje i leta. Sve je krenulo u 5h ujutro ispred LA Elektre na Vidikovcu - odakle nas je pokupio Filsov bus koji nas je dopeljao do Mestra odakle smo se brze bolje uputili na aerodrom Marco Polo, da bi nekih 6 sati kasnije docekali dekolaciju aviona za Rim, odakle smo - nakon nekih 4 sata - uzbudljivog - cekanja napokon docekali momenat i zaputili se na 12 i po sati dugi let do Buenos Airesa.
Uzbudljivo cekanje je bilo zbog kupnje mojih slusalica - koje se nije obistinilo - vec smo si kupili GoPro Hero 3 - GoPro - tako da smo jakoo uzbudjeni smo sto idemo u Patagoniju i to cemo i malko potkrijepiti video uradcima.:)

Kada smo zasjeli napokon u avion (777-200ER) - cetiri sjedala u sredini su zauzela - cetiri dalmatinca. Odmah smo se zapitali da li imamo cepice za usi.:)
prethodna stranica
stranica  od 14slijedeďż˝a stranica
PulaWireless

www.zutaminuta.com - vaš trajni glas na internetu.

Čistoća mora jadranskih plaža.

vremenska prognoza
Vremenska prognoza prema DHMZ
 
art & culture
foto galerija
razglednice
Art gallery
Poezija
Kratke priče
Borin bukvar
R&R priče i poezija
 
selo moje malo
Medulin
Premantura
Fažana
Bale
Valtura
 
Posjetite AQVARIVM na Fort Verudeli

Severino Majkus - slike, poezija i misao



pretraživanje
upišite ključnu riječ: